Radovi Ariele Crkvenčić: Zamijenjene jakne

Kada je završila nastava, začudili bi se, nisam zadnja izašla iz učionice. Nije da sam bila u žurbi, ali ipak sam uzela prvu jaknu koju sam vidjela. Jakna je bila skoro ista kao moja, ali kako ja predviđam budućnost osjetila sam da sam je s nekim zamijenila. Krenem školskim hodnikom kući s prijateljicom Sarom. Taman kad smo htjele proći kroz ulazna vrata škole shvatila sam da mi je jakna prevelika. Ipak sam veličine zeca. Upitala sam Saru misli li možda isto (ima moć čitanja misli). Ona odgovori: „Pa, ne znam, možda da se za svaki slučaj vratimo?“ Moj odgovor je bio: “ Brže bi bilo da se teleportiramo!“ Ona se složila sa mnom. Kada smo se teleportirale do učionice vidjele smo zbunjenu učiteljicu s mojom pravom jaknom kako razgovara s čistačicom: “Čija bi ovo mogla biti majušna jakna? Ili je to moja jakna koja se smanjila?“ Kada me je vidjela s rukavima do poda, počela se smijati. Smijale smo se i Sara i ja. Vratila sam jaknu učiteljici, uzela svoju i otišla. Smijeh je još dugo odzvanjao hodnikom.

Ariela Crkvenčić, 9. god.

Čakovec