Igrokazi iz OŠ Šijana: Nije Petru lako

(Rebeka je u pozadini i uči. Petar opušteno dolazi na pozornicu. Ugleda Rebeku i zastaje)
Petar: (smije se zlobno) Gle ovu štrebericu u kutu! Sigurno je naučila cijelu enciklopediju napamet!
(Maksimilija dolazi na pozornicu. Odmahuje svojom kosom prema Petru i odguruje ga)
Maksimilija: Mjesta gubitnici prolazi diva.
Petar: (zbunjeno) Tko si pobogu sad ti?
Maksimilija: (elegantno i sporo govori) Ja sam Maksimilija. Najpopularnija cura u cijeloj školi.
Petar (posprdno govori publici i umire od smijeha): Pff, čujete li kakvo ime ima?
Maksimilija (glasno prekida Petra): HEJ! U SLUČAJU DA NISI PRIMIJETIO I JA IMAM UŠI!
Rebeka: (ljutito): Oprostite vas dvoje ali možete li se svađati malo tiše! Sljedeći sat pišemo ispit iz povijesti, a ja ne namjeravam zbog vas dvoje dobiti jedan.
Petar: (glasno i pomalo ljutito) Ma daj molim te ti ćeš dobiti sve točno iz ispita pa molim te prestani lupetati!
(Petar zgrabi Rebeku i baci joj knjigu na pod. Taman kad Rebeka želi nešto reći dolazi na pozornicu Leo. Svi ga gledaju zbunjeno)
Leo (zadihano i umorno): Bože dragi čuje vas se i na drugom kraju škole.
(Stavlja ruke na koljena i jedva diše)
Maksimilija (zbunjeno): Što se dovraga sad tebi desilo?
Leo: (umorno i tiho) Trčao sam školski maraton i onda igrao nogomet za školu.
Maksimilija: (bahato) Kao da je ikoga briga!
Petar (glasno i ljutito): Ti zašuti! S tobom ću se obračunati kasnije!
(Rebeka se pokušava iskrasti s pozornice, ali je Petar primjećuje.)
Petar (glasno): HEJ! Gdje si to krenula?
Rebeka (nervozno i s nesigurnim smiješkom): Samo sam krenula na toalet.
Petar (zapovjednički): Dolazi ovdje smjesta!
(Rebeka se približava Petru. Petar stavlja ruku na Rebekino rame, krene listati knjigu, a zatim je uzima u svoje ruke i nastavlja listati)
Petar: A sad. Gdje je moja zadaća?
Leo: I meni treba! Nisam stigao napisati jer sam imali utakmicu. (Uzima knjigu od Petra i kreće je listati, a onda Petar uzima njemu. Njih dvojica se natežu tko će uzeti knjigu, a na scenu nezainteresirano ulazi Luka, uzima im knjigu i vraća Rebeki)
Luka: Koga uopće briga za školu?
(Svi se okreću i zbunjeno gledaju Luku)
Rebeka (ljutito): Znate, ja mislim da je ovaj scenarij čista budalaština. Odlazim odavde jer svaki put netko iskoči niotkuda!
(Maksimilija joj stane na put okrene ju i odgurne natrag.)
Maksimilija (ljutito): Gle, ako ja mogu preživjeti to što mene svi ignoriraju, što sam samo sporedni lik i to što moram raditi s ovim neprofesionalcima možeš i ti! Zato zašuti!
Leo (zbunjeno): Ovdje svi iskaču kao neki žohari! Otkud uopće dolaze svi ovi ljudi?
Luka: Ti shvaćaš da stojimo nasred školskog hodnika zar ne?
Rebeka: Ček ček ček.. Tko je sad ovaj?
Luka: Ja sam Luka.
(Svi ga zbunjeno gledaju i Luka to primjećuje)
Luka: Onaj Luka koji je pao tri puta 7. razred!
Svi: Aaaaaaa…
Petar (ljutito) :Usput kao da je nekog briga za tvoje mišljenje Luka. Ja sam baš namjeravao dobiti svoju zadaću dok me ti nisi prekinuo!
Leo (glasno i pomalo ljutito): Hej, pusti je na miru ili ću reći tvoju malu tajnu.
Petar (zbunjeno): O čemu ti to pričaš?
Leo: Da ti se sviđa Petra.
(Petar umire od smijeha)
Petar (I dalje se smije ali uspije govoriti): Meni da se sviđa ona? Ma daj molim te! Takvu dobročinku nisam nikad vidio u životu!
Luka: Tebi se ona sviđa i to se vidi na kilometar!
Maksimilija (rukom pokazuje prema publici i govori glasno): Čak i publika to vidi!
(Petar se i dalje smije.)
Petar: Baš bi htio vidjeti kako ćete to dokazati!
Leo: Pa lijepo! PETRA! (počne glasno zvati Petru)
Petra (ljubazno i znatiželjno):Da?
(Petar ugleda Petru i odmah nervozno upućuje svoj pogled prema podu)
Rebeka (sretno): Petra!
(Rebeka trči prema Petri i snažno je zagrli)
Petra (sretno): Nisam znala da si danas u školi! Mislila sam da si bolesna.
Petar (ljutito pita Luku): Od kad se Petra i štreberica Rebeka druže?
(Petra, Leo i Rebeka staju u polukrug i pričaju, Petar i Luka pričaju međusobno, a Maksimilija stoji po strani i gleda si u nokte)
Luka : Ti stvarno nisi u tijeku stari zar ne? Petra ide na instrukcije kod Rebekine mame i tako su se počele družiti.
Petar (ljutito i vrlo glasno govori Luki): Kad si mi ti to mislio reći?
(Petar odgurne Luku koji udari o Maksimiliju pa ga i ona odguruje)

Makismilija (bahato i zlobno): Koji je vama vrag? Pokušavam se srediti!
(Rebeka šapće nešto Petri)
Petra (pokazuje prstom prema Petru i izgleda iznenađeno): To je taj?
(Petra se približava Petru brzo)
Petra (ljutito dok je Petar gleda preplašeno): Ne možeš samo tako tražiti druge osobe da sve rade za tebe! Moraš i sam nešto odraditi!
(Svi, osim Rebeke se polako okupljaju u krug oko Petra. Petar saginje pogled prema dolje, hvata se rukama za ramena, polako se skuplja u sebe)
Maksimilija: Ti si stvarno nezahvalan! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Leo: Trebao bi prestati maltretirati druge! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Petra: Ne znam zašto se itko želi družiti s tobom! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Leo: Previše si bezobrazan! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Maksimilija: Mislim da bi se trebao odseliti na drugi kraj svijeta! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Petra: Razred bi bio sretan kad bi ti otišao! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Leo: I tvoja obitelj! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Luka: Niti Petra te nikad neće voljeti! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Maksimilija: A Kamo li bilo koja cura na ovoj planeti! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Petra: Pff, ja da se zaljubim u ovog nasilnika? Sigurno je netko ispričao dobar vic! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod, Petar sjeda na pod i prekriva glavu rukama)
Rebeka(zabrinuto): Dajte ljudi može te li stati?
(Nitko je ne sluša te oni nastavljaju tako dalje.)
Luka: Sigurno igraš Fortnite kao curica! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Maksimilija: Moja mama barem brine o meni dok se tvoja sigurno šeće po gradu! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Luka: A tata ti doma ljenčari! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Leo: Braća i sestre su ti isto nezahvalni kao i ti! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Petra: Koliko si ružan i slijepi bi čovjek primijetio! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Luka: A kamo li i publika! (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Rebeka: Ljudi prestanite pretjerali ste!
( Nitko od njih ne sluša Rebeku)
Maksimilija: Što se skrivaš tako? (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod)
Petra, Luka, Leo, i Maksimilija: Plašiš nas se? (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod tri puta)
Petra, Luka, Leo i Maksimilija: Ili možda istine? (svi osim Rebeke i Petra lupaju nogom u pod tri puta) Petar (viče): DOSTA!
Petar (jecajući): Samo sam htio biti prihvaćen!
(Ravnateljica brzim hodom dolazi do Petra, a ovi koji su ga okruživali se u strahu miču. Pogledava Petra te se okreće prema ostalima)
Ravnateljica (ljutito): Što se dogodilo ovdje i tko je kriv za ovo?
(Svi se počinju svađati)
Maksimilija: Ti si kriva Petra!
Luka: Ne, nego Leo!
Leo: Što pričate da sam ja kriv kad svi znamo da je Maksimilija najzlobnija cura u cijeloj školi!
Petra: Što sam ja sad kriva kad svi znamo da je Luka kriv.
Luka (iznenađeno): Ja? Ti si sve zakuhala!
Maksimilija: Da Luka je u pravu!
Leo: Samo priznaj krivnju Petra!
Petra: I vi ste isto krivi!
Leo: A da?
Lara: Tko mu je rekao da je ružan da bi i slijep čovjek to vidio?
Maksimilija: Ili da bi cijeli razred bio sretan da ode?
Petra: Koliko se ja sjećam i vi ste stajali pored mene i govorili iste stvari!
Maksimilija: Kako lažeš!
Leo: Ja nisam ništa govorila o njemu!
Luka: Daj ne lupetaj!
Maksimilija: Samo se pokušavaš izvući!
Petra: A mi svi ostali da preuzmemo krivnju umjesto tebe!
Leo: Ne može to tako!
Luka: Ne znam zašto uopće gubim vrijeme s vama kad nitko ne želi preuzeti krivnju!
Maksimilija: Dajte priznajte da ste krivi! Mama mi neće kupiti nove Gucci čizme ako završim kod ravnateljice!
Petra: Kao da su sad tvoje čizme najvažnije!
Leo: I mi isto imamo roditelje!
Leo, Luka, Maksimilija, Petra: Ma nemoj!
(Leo i Petra okreću jedno drugome leđa, kao i Luka i Maksimilija)
(Ravnateljica dolazi do njih i prekida njihovu svađu)
Ravnateljica: Zar stvarno nitko ne želi preuzeti krivnju?
(Tišina vlada kad ravnateljica postavlja pitanje)
Ravnateljica (razočaranim glasom): Sram vas bilo!
Leo: Ali učiteljice mi nismo ništa učinili! Samo smo mu govorili da mora sam raditi zadaću i da ne smije gnjaviti Rebeku!
(Ravnateljica se okreće prema Petru)
Ravnateljica (znatiželjno): Jeli to istina Petre?
Petar (jecajući): Da.
(Ravnateljica se okreće prema njima)
Ravnateljica: Gledajte djeco razumijem da ste samo htjeli obraniti Rebeku, ali morate razumjeti da Petru nije lako. On je iz vrlo siromašne obitelji u kojoj ima petero braće i sestara. Ponekad dolazi do mene da mi priča kako je u obitelji. Ali znate, nije on loš dječak iako vam se to ponekad čini. On se samo želi uklopiti da ga drugi ne zafrkavaju. Zato se ponaša tako.
Luka (znatiželjno): Ali zašto onda ne uči?
Petra, Maksimilija i Leo: Luka!
Ravnateljica (tužno): Dobro je što si to pitao Luka. Vidite, Petar uči ali on ne shvaća neke stvari, a nitko mu ne želi objasniti.
(Rebeka polako hoda prema Petru)
Rebeka (pruža ruku Petru i mirno govori): Trebali ti pomoć?
(Petar gleda iznenađeno Rebeku)
Petar (prima ruku od Rebeke i smireno govori): Da molim.
Rebeka: Znaš mogao si me samo pitati da ti pomognem ne bi nikome rekla i mislim da bi trebao ignorirati druge i biti svoj jer tako će ljudi vidjeti pravog tebe!
Petra (tužno): Tako mi je žao što sam sve ono rekla.
Luka (tužno): I meni isto.
Maksimilija: Znaš, ti zapravo nisi sam (I dalje je nezainteresirana i gleda si u nokte)
Rebeka, Petra, Leo, Luka: Jer imaš nas!
Ravnateljica: Ovoga puta vas neću kazniti ali ako se ovo bude ponovilo zvat ću vam roditelje. Ima li bilo kakvih pitanja?
(Leo podiže ruku)
Ravnateljica: Da, Leo?
Leo (znatiželjno): A koja bi bila poanta ove priče?
(Ravnateljica se približi publici)
Ravnateljica: Poanta ove priče je da se ne treba ponašati isto kao nasilnici već pokušati razgovarati s njima i shvatiti zašto su takvi!
(Ravnateljica se okreće prema djeci)
Ravnateljica: A sad svi na sat!
(Glumci otrče van s pozornice pa se vrate i poklone se)

Stefany Vučković, 7. r

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić