Osvrti iz OŠ Šijana: Bijeli klaun
U ovoj knjizi radi se o dječaku koji je živio u šatoru, a pored toga išao je u školu i imao prijatelje kao i simpatiju. Bio je daltonist, što znači da nije mogao vidjeti boje.
Jednog dana upoznao je slijepog starca koji mu je nastojao pomoći oko njegovog problema. Roditelji su mu bili klaunovi u cirkusu pa su ga jednog dana pozvali da nastupi pred publikom. Njemu se to nije svidjelo jer su mu se svi rugali na što on nije bio naviknut poput njegovih roditelja. Otišao je kod starca upitati ga za savjet. On mu je rekao da će uskoro otići, ali da mora zapamtiti kako je pravi klaun, tužan klaun. Sljedeći dan, kada je dječak došao posjetiti starca, nije ga bilo.
Dječak je shvatio da starac više nije živ i da će se odsada morati sam snaći u svijetu koji mu se nije svidio. Tamo je sve bilo tužno, crno-bijelo, potpuno drugačije od cirkusa. Stavio je na sebe bijelu boju i plavu suzu na obraz pošto je sad bio posve sam.
Knjiga mi se od samog početka svidjela jer je dječak živio u šatoru, a to danas nije čest slučaj. Starac mi je bio najdraži lik jer su ga opisali kao mudrog čovjeka dobrog srca. Žao mi je što u priču nisu više uključili zmaja koji je dolazio u dječakov san.
Slatki dio ove priče je to što pokazuju romansu između dječaka i djevojčice na vrlo uvjerljiv i naivan način. Mnoge ljubavi više nisu tako romantične. Danas se ljudi sve više rastavljaju i ne znaju što je prava ljubav.
Dječak je na kraju knjige po mojem mišljenju postupio ispravno. Učinila bih isto. Izišla bih u svijet i pokazala ljudima što znači biti pravi klaun. Njegovi roditelji odlučili su raditi u cirkusu i na kraju završili osramoćeni, s bolovima u leđima od stalnog padanja samo za zabavu drugih. Mogli su raditi drugi posao na kojemu se ne bi osramotili.
Predivno je napisana ova knjiga jer je u meni probudila osjećaje kao niti jedna druga. Zbog starčeve smrti i sada, dok ovo pišem, plačem. Njegov „odlazak“ zbilja me je slomilo. Osjećala sam, pored toga i sreću zbog toga što dječak više nije morao nastupati u cirkusu i sramotiti se, te toplinu u srcu zbog predivne rečenice: ‘Govori se da će bijeli klaun hodati svijetom sve dok oko njega ne budu živjeli sretni ljudi’.
Anika Berc, 7. r
OŠ Šijana, Pula
Mentor: Vladimir Papić
