Priče iz OŠ Šijana: Ako si pravi Pink Panther

Moja prijateljica Antonija i ja s nestrpljenjem  smo očekivale zimske dane da idemo posjetiti Veneciju na advent. Naročito smo željele vidjeti grad pun ukrasa i malih dekoriranih štandova.  Jedini problem je bio što smo se morale dignuti u tri sata ujutro kako bismo stigle na autobusni kolodvor. Put je bio dug i naporan.

Kad smo napokon stigle u Veneciju, izašle smo iz autobusa i prvo što smo primijetile bio je fin miris tople čokolade koju smo morale popiti. Nakon ispijanja slatkog napitka, otišle smo razgledati grad.  Ušle smo u usku ulicu smještenu na uzbrdici. Bila je  napuštena i jeziva s tek nekoliko malih dućana. Požalile smo što smo ušle u nju, ali smo bile već na pola puta i nismo se željele vratiti na trg s kojeg smo krenule. U kutu ulice začulo se tuk-tuk pa zatim ha-he-hi. Odjednom se ispred nas pojavio Pink Panther.

Zaprepastile smo se, a zatim nasmijale. Pomislile smo da pred nama stoji adventska maskota. „Kuda ste krenule mlade dame?“, upitao nas je. Pitanje postavljeno na hrvatskom jeziku, šokiralo nas je. „Ti si obična maskota. Otkud znaš hrvatski jezik?“, upitala je Antonija. Bijesno je odgovorio Antoniji da on nije nikakva maskota, nego pravi Pink Panther i da zna sve jezike svijeta. „Ako si pravi Pink Panther, dokaži nam“, zahtijevala sam.  Začuđeno je odgovorio:“ Ne mogu vam, nažalost, dokazati, ali mogu vas provesti kroz cijelu Veneciju.“ Bez promišljanja, odmah smo uzviknule:“Može!“

Vodio nas je cijeli dan raskošnim bogato ukrašenim ulicama, ali i novom kratku poznanstvu morao je doći kraj. Morale smo otići na autobus. Pozdravile smo ga i otišle.

Kad smo sjele u autobus, Antoniji i meni istovremeno je ispalo nešto iz džepova od jakne. Bili su to medaljoni s našim slikama u društvu Pink Panthera. „Možda je ipak bio pravi“, rekla sam Antoniji.

Lorenza Leona Ušić, 8. r

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić