Osvrti iz OŠ Šijana: Dnevnik Anne Frank

Dnevnik Anne Frank ispovijest je djevojčice u vrijeme Drugog svjetskog rata. U njemu zapisuje sva svoja razmišljanja i osjećaje izazvane zbivanjima u vrijeme rata. Bez obzira na to što je imala puno prijatelja i obitelj, ona se i dalje osjećala usamljeno. U skloništu gdje su se skrivali godinu dana, upoznala je i svoju prvu ljubav Petera. Zelena policija je otkrila sklonište 4. kolovoza 1944. godine. Ana je umrla u koncentracijskome logoru samo dva mjeseca prije oslobođenja Nizozemske.
U nekim trenucima mogu se poistovjetiti s Annom. Najviše kada piše dnevnik gdje iznosi svoja razmišljanja i navodi da je prijatelji ne razumiju. Ja sam isto znala prije pisati dnevnik jer sam smatrala da neke stvari nisu dovoljno zanimljive ili jednostavno prijatelji nisu zainteresirani razgovarati o njima. U vrijeme skrivanja, Anne je postajala zrelija fizički i psihički što joj je bila prednost jer je neke stvari bolje shvaćala i bila je u mogućnosti bolje ih procijeniti nego prije. Prije je osuđivala Petera za njegove postupke, ali kasnije je shvatila da joj treba društvo, netko s kime bi mogla podijeliti svoje osjećaje i misli.
Obradovalo me je to što je Anninim roditeljima više stalo je li ona sretna nego kakve su joj ocjene. Kod nekih roditelja nije tako. Neki više mare da njihova djeca budu uspješna u školi, nego jesu li sretna. Uz sve vrline koje su Annini roditelji imali, nije mi se svidjelo kako su se ponijeli prema njoj u vrijeme skrivanja. Većinu vremena su je kritizirali i stvarali joj pritisak. S obzirom na situaciju koja ih je zatekla, smatram da je obitelj trebala manje kritizirati Annine postupke te joj biti još veća potpora nego prije. U takvim situacijama, ne zna što donosi sutra i hoće li nama najmilije osobe biti još uvijek tu.
Posebno me je rastužilo je što su u ratu nevine ljude mučili bez razloga, to jest samo zato što su bili Židovi. Smatram da je to jedna od najgorih stvari koju netko može napraviti. Nitko nikada nema pravo nekomu nanijeti zlo, što god taj netko napravio, a pogotovo ne zato što je netko drugačiji, to jest druge vjeroispovijesti ili korijena.
Rasplakalo me je što je Anne umrla. Nije bila ni kriva ni dužna. Nažalost nije imala priliku uživati u djetinjstvu, nego je završila u logoru, gdje je i umrla. Baš poput velikog broja njenih vršnjaka. Djece, čiji ih sam ja sada godina.
Moje mišljenje je da ova knjiga treba ostati uvrštena u popis lektira kako bi djeca mogla pročitati i uvidjeti da je praviti razlike među ljudima prema rasi, boji kože, vjeri ili bilo kakvoj drugoj pripadnosti, nešto najgore što možemo napraviti te da si uvijek trebamo pomagati, a ne odmagati.

Ena Martinčić, 8. r

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić