More i ja…

Velike i grbave stijene prostiru se ispred mene. Kao da su ovdje cijelu vječnost. Maleni račići po njima hodaju. Majka ih je priroda tako jedinstveno oblikovala.

U zraku je sol i hladnoća. Vjetar me gura prema moru i što sam mu bliže to više miris soli dopire do mojeg nosa. Dok mi hladne ruke dotiču more, kosa mi leprša na vjetru.

Zeleno duboko more. Duboko kao da mu nema kraja. Veliki tirkizni plašt pokriva morski svijet. Kad se udaljim vidim kako valovi udaraju u stijene i čine pjenu poput pjene pjenušca. Valovi se dižu u zrak i hladne kapljice pune soli prskaju mi lice. Zvukovi šljunka umiruju me, svaki kamenčić stvara drukčiji zvuk. Zaronim ruke u njih i niti ne primijetim kako sam već sva mokra. Hladna osvježavajuća morska voda smočila mi je majicu.

Vidim male lokvice u udubinama stijena. U njima se skrivaju smeđi i crni sitni rakovi.  Osušena sol blješti na suncu. Presijava se ta srebrnost pod sunčevim zrakama koje osvjetljavaju i more.

Slana mi voda prodire kroz prste, nježna svila morskog dna. Svaki val, kamenčić, stijena jedinstveni su. Svaka kap pa i ona najmanja čini ovo tirkizno more.

Anja Brščić, 6.b

OŠ Monte Zaro, Pula

Mentorica Maja Radolović Čalić

*Rad nagrađen na školskom LiDraNU