Čitanje (ni)je IN

Zašto volim čitati?

Čitanjem otkrivamo novi svijet. I slavni Albert Einstein je jednom rekao da je mašta važnija od znanja, a više mašte od knjiga imaju samo naši snovi.

Zašto volim čitati? To me svi pitaju. Zašto?  Zato što je to najljepša stvar na svijetu! Barem meni.

S četiri godine sam uz malu pomoć roditelja naučila čitati i pisati. Kada sam krenula u 1. razred, jedino sam htjela ući u knjižnicu. Knjižničarka Dragica mi je uvijek znala preporučiti dobru knjigu. Prva knjiga mi je bila  „Leteće knjige gospodina Morrisa Lessmorea“. A onda je krenula lavina. Dan danas se ponekad ne znam kontrolirati kada sam u knjižnici.

Čitateljica sam.

Strastvena.

Od četvrte godine.

Da mogu, ponijela bih sve knjige kući. Na primjer, uđem po lektiru, a izađem s još pet knjiga. Čitam gdje stignem : na plaži, u šetnji (da i to se može jer mama pazi da se ne zabijem u drvo), u autu, na malom odmoru.  Kada čitam, uživim se u knjigu i cijelu priču vidim kao film. Likovi ožive, dobiju boju, osjećaje. Kako film ide, ja sam tamo, s likovima (svi znamo da je knjiga bolja od filma) s letećim knjigama, Paulinom P., Gregom, Natkom Velikom i Bum Tomicom. Sada sam prešla na trilere i krimiće, a najzanimljivije su mi knjige o čarolijama i čarobnjacima. Da, da, obožavam i Harrya Pottera.

Ali na spomen lektire diže mi se kosa na glavi. Nisu knjige krive. Krivo je vrijeme. 21. je stoljeće i dok se sve mijenja, samo lektire ostaju iste. Neke knjige je i moja mama čitala u školi, a ona ima 46 godina.

Tko nam bira lektire? Sigurno ne knjižničari jer svaki put preporuče odličnu knjigu. Tko onda? Zamišljam ih kao mrzovoljne gnomove iz Harry Pottera koji su ljuti na cijeli svijet što ih itko išta pita pa iste lektire zadaju svake godine. Ponekad nešto izmjene reda radi.  Ne sjećam se da je djecu itko pitao za mišljenje jer ima dosta djece koja vole čitati, ali lektire ne.

Zanimljivo.

S jedne strane imamo Nazora, Cesarića, Lovraka, Viteza, Šenou, a s druge Pilić, Polak, Lončar. Svaka čast onim prvima koji su dobri pisci, ali mogu li nas zadržati nad knjigom? Mene sigurno ne!

Dolaze novi pisci koji djecu drže budnim. Fantastični pisci! Već spomenuti Pilić, Polak, Lončar, ali i Rowling, Hawkins, Hoffman. Međutim njih nema na popisu.

Njihove knjige zaokupljaju maštu. Mozak divlja, a prsti se znoje dok dodirujemo listove knjige. To djeci treba. Zanimljiva knjiga pomoću koje putujemo kroz snove, letimo na zmajevima i učimo čarolije.

Ne Anka koja čuva guske i za čije čitanje mi je trebala mamina pomoć. Ne zato jer ne znam čitati, već zato što pola riječi nisam razumjela.

Ali nas nitko ne pita! A trebali bi.

Svakako bi trebali.

Emina Hadžić, 6.a

OŠ Monte Zaro, Pula

Mentorica Dragica Pršo

*Rad nagrađen na školskom i županijskom LiDraNU