Marijana Đukić: Ja nisam ja

Ja nisam ja,

Nejasni sam oblik zemlje kojeg ispiru kiše života..

Gusta sam magla prisutnosti,

Što diže se ponad vitih borova,

Nisam suosjećanje,

Nisam ni dobrota,

Zrno sam zla u pijesku što otječe,

Otječem s njim,

Kroz dimenzije nepostojanja,

Propadam,

Kroz bezdane pasivnosti,

Pulsiram, magmom gnjeva,

Izgaram tisućama jezika.

Ja nisam ja,

Nejasni sam oblik zemlje,

Kojeg ispiru kiše života..