Paula Marija: Slobode koji nema taj o slobodi sanja
U vrtlogu ružnih misli, ponekad je dovoljno samo malčice, samo krajičkom oka proviriti kroz prozor. Smiraj koji vlada vani i nered koji vlada u nama je samo još jedna blagodat života. Tužno je kako svaki dan vodiš borbu sam sa sobom, a drugi ne primijete. Kao da si zatočen u tamnoj, zagušljivoj sobi sa svim svojim problemima predstavljenima kao mučiteljima.
Kreneš razmišljati kako li je drugima, a o tebi nitko ne razmišlja. Sanjaš mir i spokoj, a dobiješ samo gorke radne dane. Zapitaš se što li to radiš, jer sreću nisi okusio? Pa što li onda čekaš? Izađi van u dvorište ili park. Otiđi u nepoznato, prema slatkoj istini, jer u prirodi, ona je uvijek slađa. Ljudi te truju lažima. Stavljaju ograničenja i kuju te u okove grijeha i manipulacije. Zašto maštaš o boljem životu? Svi te osuđuju, brane ti da sanjariš. Ti se samo okreni oko sebe i sam ćeš vidjeti što ti kvari sreću. Kada napokon izađeš iz te mreže prevarantskih, lopovskih i nametljivih sukoba i staneš na travu onako svježu i rosnu bosonog, napokon shvatiš svoju slobodu. Pruži svoju ruku prema toj ljepoti. Duboko diši. Divi se onomu što je jače od tebe. Ali opet si pao u san! I ponovno se budiš u ovom prljavom svijetu. Zar ti nema mira? Svaki dan iznova izvršavaš mukotrpnu rutinu. Tvoji se problemi samo gomilaju i ti čezneš za slobodom.
No daj, zapitaj se što je to za tebe sloboda? Za čime li to žališ? Jer moj je pojam slobode različitiji od tvojeg. Ti žudiš za mnogočime, a ja za nečim potpuno različitim. Pogledaj u kontrast što ga čini svijet i što ga činiš ti. Vjeruj mi sve je različito. Ljudi su podijeljeni, države ratuju, a što tebi preostaje? Tebi preostaje da sjediš i gledaš, jer mučeništvo nije briga tko si, što imaš ili nemaš, nego samo da žudiš, čezneš i sanjaš o slobodi koju trebaš.
