DJEČAK ZVAN FILIP – nastavak
U trenutku kada je brao bazgu, pitao se zašto je bazga žuta? Odlučio je pitati mamu. „Mama, zašto je bazga žuta?“ Mama mu na to pitanje nije znala odgovoriti pa je rekla da je priroda bazgi dala žutu boju. To Filipa nije zadovoljilo pa je odlučio isto pitanje pitati i baku: „Bako, zašto je bazga žute boje?“ Baka mu je rekla da je bazga žuta zato jer sunce jako svijetli pa je bazga zbog toga požutjela. Filipu se to učini zanimljivim. Uostalom, Filipa je zanimalo sve što je povezano s prirodom. Htio je postati timaritelj ili ranger, ili se brinuti o životinjama u zoološkom vrtu.
Odjednom se sjetio da je na stolu u dvorištu ostavio ubranu bazgu te je pohitao kući što je brže mogao. Kada se približio stolu, ugledao je pun roj pčela. Pomalo ih se bojao pa je povikao dozivajući mamu: „Maamaaaa!“ Mama je brzo istrčala van i upitala ga gdje gori. Filip joj je odgovorio da ne gori, već leti. Mama se samo nasmijala i objasnila mu da ga pčele neće ubosti ako ih ne napadne, tj. ukoliko se ne osjećaju ugrožene. Ipak, Filip je bio zabrinut za bazgu. Mama mu je predložila da ubere drugu, a da ovu ostavi pčelama.
Tako je i bilo. Filip je ubrao veću količinu cvjetova bazge. Od toga je s mamom napravio sok i marmeladu, a ona bazga koju je ostavio pčelama se osušila pa je baki poklonio čaj od bazge. Zaključio je da priroda itekako zna biti darežljiva, ali cvjetove bazge i ostalo bilje valja brati daleko od prometnica i ostalih zagađivača kako bi ta prirodna energija bila što jača i zdravija. Unosom soka, marmelade ili čaja tako dio te prirode postaje i dio nas, a mi postanemo zdravi. Kada odrastemo, možda budemo timaritelji, rangeri ili se bavimo životinjama u zoološkom vrtu…ali to je već neka druga priča.
Napisali: Filip Novak 8.r. i Leona Novak 2.r.
OŠ Gornji Mihaljevec
Mentorica: Lidija Novak Levatić
