Karlo Bačić: Blitva
Prvi put sam probao blitvu sa šest godina. Od tog dana moj se život promijenio. Jeo bih blitvu svakom prilikom koju sam dobio. Moja mama nije mogla stalno raditi blitvu. Počeo sam miješati blitvu s ostalom hranom pa čak i s pićima. Blitva s paštom, kikirikijem, majonezom, sokovima i tako dalje.
Život mi je nastavio normalno. Kad sam završio sa školom, trebao sam naći posao kako bih mogao kupiti blitvu. Odlučio sam se zaposliti u tvornici blitve. Svaki dan bih uzeo malo dok nitko nije gledao. Jedne večeri sam gledao novosti s blitvom. Rekli su da će sva blitva postati ilegalna. Uplašio sam se. Nikad nisam mislio da bi se takvo što moglo dogoditi. Počeo sam paničariti, tražiti mjesta gdje bi mogao sakriti svu svoju blitvu. Trebao sam je sakriti na više mjesta jer je bilo previše za jedno mjesto. Jedan dio sam stavio u čarape, drugi dio u moj madrac, treći u perilicu, za četvrti nisam mogao naći dobro mjesto. Bilo je jako kasno i bio sam umoran. Odlučio sam ujutro pronaći mjesto.
Sutradan je policija pregledavala kuće za blitvu. Pozvonili su mi na vrata i onda sam se sjetio. Zaboravio sam sakriti četvrti dio blitve. Potrčao sam na mjesto gdje sam jučer privremeno ostavio blitvu. Nije bilo puno vremena, trebao sam brzo misliti. Policajci su mi ponovo pozvonili na vrata i u panici sam bacio blitvu u smeće. Skoro sam počeo plakati, ali morao sam otvoriti vrata. Ispričao sam se za kasno otvaranje vrata, rekao sam im da sam bio na zahodu. Postavili u mi par pitanja o blitvi i nakon toga mi pretražili kuću. Na sreću, nisu ništa pronašli. Nažalost, izgubio sam posao u tvornici blitve jer je postala ilegalna.
Jedan od mojih bivših kolega je bio uhićen jer su mu pronašli blitvu u hlačama. Došao sam ga posjetiti u zatvor. Zvao se Bubimir. Ispričao mi je o tome kako postoje ljudi kao ja, koji i dalje imaju blitve i koji bi umrli za nju. Dao mi je njihovu lokaciju. Kasno po noći sam izašao van i počeo ih tražiti. Albert je rekao da su većinom u jednoj velikoj napuštenoj kući. Pronašao sam ju, ali je cijela kuća bila zabarikadirana. Pokucao sam na vrata i čuo glas koji mi se činio poznat. Pitao me je tko sam i što želim. Rekao sam mu da me Bubimir poslao i da dalje imam blitvu kao i oni. Otvorio mi je vrata, ušao sam osjetio sam taj predivan miris. Blitva. Svugdje je bila. Svugdje su bili kuhari koji su radili blitvu i usavršavali ju dodajući više sastojka. Bio je raj. Čovjek koji mi je otvorio vrata upoznao me sa svima. Nosio je kapuljaču cijelo vrijeme i na kraju ju je skinuo. To je bio moj stari šef. Zdenko. Bio sam oduševljen. Zdenko i ja smo si bili dobri od prvog dana u tvornici. Zdenko je bio primijetio da na dan kad je blitva postala ilegalna, nigdje nije bilo rečeno iz kojeg razloga je sada ilegalna. Zdenko me je poslao na zadatak. Trebao sam otkriti zašto je blitva postala ilegalna.
Došao sam do predsjednikove kuće i napravio sam nekoliko krugova kako bih mogao pronaći nekakav ulaz unutra. Promatrao sam prozore i kroz jedan primijetio predsjednika. Jeo je blitvu. Nisam mogao vjerovati, predsjednik je htio svu blitvu za sebe uzeti. Slikao sam ga kako bih mogao pokazati svima. Došao sam do njegovih stražara ispred ulaza. Imao sam ideju, trebao sam prvo saznati gdje sakriva svu svoju blitvu. Potplatio sam stražare blitvom. Otkrili su mi gdje sakriva svoju zalihu blitva. Bila je na tavanu, savršeno mjesto za moj plan. Vratio sam se u kuću blitvara i pitao bivše policajce ako mi mogu nabaviti helikopter i eksplozive. Izgledali su jako zbunjeno, ali su pristali.
Nakon dva dana detaljnog planiranja, bio sam spreman. Pilot me odveo iznad predsjednikove kuće, ispustio sam eksplozive i krov je sad bio otvoren. Vidio sam ogromnu zalihu blitve našeg predsjednika na gomili i uskočio u nju zajedno sa Zdenkom. Alarm se oglasio, predsjednik je bio evakuiran izvan kuće i stražari su počeli trčati prema nama s pištoljima. Spakirali smo koliko smo blitve mogli dok nisu došli. Krenuli su nam stavljati lisice. Onda sam se još nečega dosjetio. Obećao sam stražarima pedeset posto od sve blitve koje uzmemo odavde. Pristali su i pustili nas da idemo. Vratili smo se u kuću ponosno. Naš čin je bio na vijestima. Za kraj smo odlučili isprintati slike predsjednika kako jede blitvu i zalijepiti ih po cijelom gradu. Svi su saznali što je predsjednik napravio i bio je odveden u zatvor. Dobili smo novog predsjednika koji je legalizirao blitvu. Uspjeli smo. Sada ponovo u miru mogu svaki dan jesti blitvu u miru.
