Park na rivi
Šetajući uz cestu ugledala sam predivan park na rivi. Smijeh i trčanje djece po kamenčićima moglo se čuti sve do druge strane Pule. Mogla sam zamisliti kako njihaljka u obliku crvenog plastičnog konjića galopira po cijelom parku. Kad sam ugledala ljuljačke pored konjića odmah sam sjela na njih. Ljuljačke su me toliko jako odgurnule da sam poletjela u nebo do oblaka i duge.
Vratila sam se na zemlju i nastavila istraživati taj predivni park. Sunce je obasjavalo srebrne kamenčiće pa su izgledali kao komadići srebra. Djevojčice su skupljale cvijeće i plele ih u vijence. Odlučila sam im se pridružiti. Cvijeće je mirisalo bolje od najskupljeg parfema. Odjednom su se pojavili mali lepršavi leptiri koji su po zraku plesali proljetni ples. Dok sam radila vijence zvončići su mi pjevali pjesme, imali su glas poput slavuja.
U parku ima puno visokih stabala s bogatim krošnjama. Kada vjetar puše krošnje stvaraju šum. Ako je vjetar lagan krošnje zvuče poput planinskog potočića, a ako je vjetar jači onda šume poput snažnog vodopada. U proljeće krošnje se zazelene i stvaraju ugodnu hladovinu koja traje tijekom cijelog ljeta. Meni su krošnje najljepše u jesen jer se lišće šareni u svim mogućim nijansama zlatne, smeđe, crvene i narančaste boje. Park tada izgleda poput slike iz pariškog muzeja Louvre.
Ponekad dođem u taj park i osjećam se opušteno i zaštićeno od ostalog svijeta, kao da pobjegnem od tamnog grada i dođem u svjetlost srebrnih kamenčića i dječjeg smijeha. Park na rivi je moje skrovište.
Anika Berc, 6.b
OŠ Šijana, Pula
mentor: Vladimir Papić
