Dan na planini

Jednog ljetnog sunčanog dana dječak Josip je bio sa svojim prijateljima na planini. Oni su svi bili debeli, osim jednog dječaka zvanog Josip.
Kada su se svi okupili, počeli su jesti. Josip je pojeo samo jedan mali sendvič dok su Marko, David i Ivan pojeli tri sendviča. Koliko su bili debeli nisu mogli ništa. Jedva su hodali. Josip je bio mršav, ali jak. On je pitao dečke mogu li dignuti jedan veliki kamen, težio je oko trideset kila. Dječak Josip digao ga je bez problema dok Marko, David i Ivan nisu mogli dignuti kamen.
Marko je ogladnio pa mu je palo napamet da bi mogli održati natjecanja tko će nešto brže pojesti. Svatko će reći nešto što voli raditi. David i Ivan su se složili, ali Josip nije. Rekao je: ako na primjer David voli jesti hamburger, protiv njega se nitko ne može natjecati jer će on u tome pobijediti i tako svatko od nas. Josip je smislio kako mogu raditi tjelovježbu umjesto da stalno jedu. Počeo je s kamenom smišljati tjelovježbu. Rekao je: gore kamen, dolje kamen, idemo malo brže! Nakon sat vremena Josip reče: gotova je tjelovježba. Marko, David i Ivan su se jako umorili. Kada su krenuli doma Josip je povikao da stanu. Pomislili su kako će ih natjerati da rade još neke vježbe te su se prema njemu okrenuli s kiselim osmijehom na licu. On ih je samo obavijestio kako će od sada svaki dan vježbati na istom mjestu.
Nakon nekoliko mjeseci svi su smršavjeli i pridržavali su se prehrane koje im je dao Josip.

Luana Stojimanov

OŠ Šijana, Pula