Radovi mladih pera

Stvarno u Veneciji

Jednu subotu u kasnu jesen, mama, tata i ja autom smo krenuli u Veneciju. Prvo smo išli u malo mjesto Marcon blizu Venecije, gdje sam ja imala natjecanje u umjetničkom koturaljkanju. Moram se pohvaliti da sam osvojila drugo mjesto! Nakon proglašenja odmah smo otišli u hotel jer je bilo već kasno iako ja nisam mogla dočekati da vidim Veneciju.

Sljedeći dan krenuli smo autom do željezničke postaje u mjestu Mestre. Kupili smo karte za vlak te zakasnili na prvi pa smo išli na sljedeći. Vlakom smo prešli preko dugačkog mosta kako bismo došli do centra Venecije. Paralelno s vlakom, koji je vozio deset minuta do centra, vidjeli smo puno malih brodića koji također prevoze putnike u centar grada. Iako sam bila u vlaku, osjećala sam se kao da sam u brodu. Oko mosta bilo je samo more koje je ondje imalo neku posebnu boju, mutnu svijetlo zelenu. Sunce ga je obasjavalo i to svjetlo mi je upadalo u oči pa nisam baš mogla dobro vidjeti prizor. Bila sam jako uzbuđena i nisam mogla vjerovati da sam stvarno u Veneciji.

U gradu su bile jako velike gužve pa smo se zato odlučili provlačiti kroz uske uličice. U svakoj je bio barem jedan kanal i mali most za prijelaz na drugu stranu. Uglavnom su mostovi bili u obliku polukruga, bijele ili smeđe-crvene boje. Ispred kuća ili stanova na vodi plutala je barkica. To je jedini način da se izađe iz nekih kuća.

Ušli smo u jednu usku ulicu kroz koju je mogao proći samo relativno mršav čovjek. Na kraju te ulice bilo je more pa smo se morali vratiti. Skrenuli smo zatim u ulicu gdje je bilo više ljudi i dućana, baš kao i u Puli, samo što u Veneciji toliko ljudi, da izgleda kao da je svaki dan karneval. Većinom su ti ljudi bili turisti. Ušli smo u jedan dućan u kojem je bilo svega i svačega, od hrane za kućne ljubimce do stvari za školu i kuhinjskog pribora.

Nakon dugog hodanja, došli smo do glavnog i najvećeg trga u Veneciji, Trga San Marco. Tri četvrtine trga zauzimala je ogromna palača s puno stupova, pod imenom Duždeva palača. Imala je jako puno prozora, lukova i raznih neobičnih oblika iznad stupova. Jedan dio je bio svjetlo crvene boje s ocrtanim kvadratićima. Mene je ta palača njenom veličinom i stupovima podsjećala na Bijelu kuću. Prostor oko stupova palače idealno je mjesto za skrivanje maškara. U Veneciji se maškare skriju u neku ulicu ili iza nekog stupa pa plaše ljude. Četvrtu četvrtinu trga zauzimala je ogromna crkva koja me podsjetila na dvorce iz crtića. Imala je dvije kupole, a zvonik joj je bi visok barem trideset metara. Čula sam za jednu zanimljivu priču vezanu za to mjesto. U toj priči radi se o zvoniku koji se urušio, ali nitko nije stradao jer su galebovi u trenutku pada počeli letjeti i od straha počeli obavljati veliku nuždu po ljudima na trgu pa su oni morali pogledati gore. Tako su ih galebovi spasili. Htjeli smo ući i pogledati tu crkvu iznutra, ali je bio ogroman red za ulaz pa smo odustali.

Malo dalje od glavnog trga nalazilo se more. Tu je bilo posvuda puno galebova i brodova. Kada smo prolazili mostom, vidjeli smo ljude kako se voze gondolom. Gondole su bile crne boje, jako dugačke i ukrašene raznim zlatnim oblicima. Stolice u njima bile su crvene boje, u nekim gondolama i od prave kože. Podsjećaju me na kraljevske stolice. Njome upravlja čovjek kojeg zvan gondolijer, a njegov posao je da vesla i pjeva ljudima koje prevozi. Ponekad im i priča o gradu i povijesti. Legenda o gondoli govori da se zaljubljeni par mora poljubiti ispod svakog mosta da bi zauvijek ostali zajedno. Legenda mi se jako sviđa i zato sam je dobro upamtila.

Nakon razgledavanja trga, hodali smo prema najvećem mostu u gradu, zove se Rialto i proteže se po Kanalu Grande. Po tom kanalu vozilo se jako puno brodova, kao da stalno nekamo žure. Na samom mostu bilo je mnoštvo ljudi, a svi su slikali predivan pogled na Veneciju. S obje strane kanala nalazile su se kuće u raznim bojama. Pošto kanal nije ravan, pogled malo skreće u desno i to čini pogled još ljepšim i zanimljivijim. Taj prizor obično bude u novinama ili knjigama i zato on predstavlja Veneciju.

To je bio jedan od najljepših gradova u kojem sam ikad bila. Najviše mi se svidjelo to što Venecija ima veliki broj kanala. Željela bih je opet posjetiti jer mi je dirnula srce.

Korina Matković

OŠ Šijana, Pula

Svaki cent je itekako značajan!
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori