Petra Mak: Seansa br. 1
Teško je živjeti kao smetnja, ali
Ovaj nespokoj izabrao si sam
Oprosti, ja gledam dalje od svog prozora
Svi ljudi nisu jedna osoba
U očima vidi se istina
Mrziš sve što nije ti
Oko sebe gradiš krletku od zlata
Tvoja vrata otvara jedino tišina
Što je to što osjećam
Dal’ je urođena glupost
Ili lagana retardacija
Pokušavam pobjeći van
Ali opet novi stvara se zid
Što je to što osjećam
Dal’ je urođena glupost
Ili lagana retardacija
Reci mi, kako ti uspijeva
Da sve boje pretvoriš u crni nemir
Svaki put kada pitam što se događa
Ti kažeš ne brini, sve će se riješiti
Oprosti, ne nalazim smisao u tvojim monolozima
Sebično pleteš omču oko vrata
Što je to što osjećam
Dal’ je urođena glupost
Ili lagana retardacija
Pokušavam pobjeći van
Ali opet novi stvara se zid
Što je to što osjećam
Dal’ je urođena glupost
Ili lagana retardacija
Reci mi, kako ti uspijeva
Da sve boje pretvoriš u crni nemir