Raspravljački esej: VAŽNOST OBRAZOVANJA

Školstvo i obrazovanje su bitna tema 21. stoljeća, pogotovo u Lijepoj Našoj. Bez školovanja si nitko i ništa, no što si s njim? Imamo li svi jednake mogućnosti da postanemo što želimo ili se gubimo u surovoj stvarnosti kao glavni lik romana „Lovac u žitu“, mladić Holden. Djeca ne mogu biti djeca i uživati u životu, već od najranijih dana su opterećeni s budućnosti. Pritisak roditelja se pojačava krajem osnovnoškolskog obrazovanja, a djeca gube motivaciju za onim što vole. Gledajući primjer odraslih okreću se za novcem i prate ga kao nit vodilju za svoju budućnost.

Postoje li još uvijek pojedinci koji neće odabrati novac nego krenuti za svojim snovima. Društvo je stvorilo standarde u koje se moraš uklapati: liječnici imaju dobru plaću, ali ne u Hrvatskoj, ekonomisti se ne mogu zaposliti, previše ih je, izvorne struke i zanimanja propadaju jer više nitko ne želi zavrnuti rukave i malo se oznojiti za svoj novčić, od umjetnosti nema kruha itd. Danas rijetko tko ne želi završiti fakultet i postati akademski građanin, no jesu li svi za to?: „…da su samo obrazovani i školovani ljudi sposobni da dadu zaista dragocjen doprinos svijetu. To nije točno.“ Fakultet otvara puno vrata, s diplomom u rukama već si netko i nešto: „obrazovani i školovani ljudi, ako imaju talenta i stvaralačke snage od kojih će početi… imaju mogućnost ostaviti iza sebe neizmjerno više dragocjenih ostvarenja nego ljudi koji posjeduju samo talent i stvaralačku snagu!“ Mogu li nas ove mudre riječi gospodina učitelja iz romana motivirati i nadahnuti. Neki će sigurno posustati na svom putu zbog cjelokupne situacije društva. Možda smo baš mi generacija za promjene, ona koja svojim mladenačkim revoltom može reći „Dosta!“ i krenuti ispočetka, pružiti šansu svima. Staze akademskog obrazovanja su već dobro utabane, no mogu li svi ići njima. Nekad se doima da više nema vizionara koji bi potaknuli napredak, oni se zasigurno samo jako dobro skrivaju jer u svakoj osobi se može razviti vizionar: „Nakon  izvjesnog vremena steći ćeš izvjesnu sliku o tome kakve vrste misli treba nositi u sebi um tvojih dimenzija.“ Ništa se ne može steći preko noći, potrebno je eksperimentirati s idejama, stvarima, mislima, voljom, ljudima i samim sobom. Nisu svi hrabri da eksperimentiraju, netko će naći mirnu luku svog života i zanimanja i tako provesti mnoge godine. Ako je previše takvih „ziheraša“ može li doći do promjene ili će se sve usmjeriti u kontra pravcu?

Roman „Lovac u žitu“ iznosi sliku američkog obrazovanja 20. stoljeća, koje je tako već tada bilo vrlo važno. Kod nas su ljudi tada većinom bili samo „u žitu“. Iako je to vrijeme bitnih promjena, smatram da ih tek sada osjećamo. Kao i u svemu, tako i u školstvu kasnimo i kaskamo za drugima dobrih stotinjak godina. Problem je što su danas rijetki školovani ljudi skromni jer se ni ne cijeni ta skromnost. Ona je ostala u rukama seljaka od prije sto godina. Hvalisavci nam pružaju svoj um i inteligenciju „na izvolite“, a malo ostavljaju za sebe, ne upoznaju svoje istinske mjere i ne oblače svoj um prema tim kriterijima.

Smatram da je ovo tema o kojoj se može još puno pričati, no dosta stvari je već izrečeno. Tako da ni ja ni nitko drugi neće otkriti Ameriku s bilo kojom „sjajnom“ idejom.

Andrea Belamarić, srednjoškolka iz Šibenika