Leona Kablar: Izležavanje na suncu

Jedan gušter mali,

po cijele se dane hvali.

Na suncu se ispod palme izležava,

i sve svoje prijatelje ismijava.

 

Smije se mravu koji vrijedno radi,

smije se ptici što svoje gnijezdo gradi.

I deva mu je smiješna,

dok se po toplom pijesku s jedne noge na drugu nogu premješta.

 

Ali odjednom mu kaktus iz daljine,

taj osmijeh s lica skine.

Učinio mu se kao da je jako velik kaktus taj,

i pomislio je da je to zmaj.

 

Crni oblaci su sunce prekrili,

Nestalo je sunca i vrućine,

i sad se gušter malo zabrine.

 

Leptir ga je dozvao: “Bježimo gušteru, kiša stiže”,

ali gušter jedva po blatnjavom tlu gmiže.

Kiša je već jako natopila tlo,

a gušter plače kako ga je moglo snaći to zlo.