Ana Kuhar: Divlje ruže

U jednom vrtu rastao je predivan grm ruža. Te ruže bile su posebne. Čak bi i zimi cvjetale. Nitko nije točno znao gdje se taj grm nalazi. Svi su ga tražili, ali nitko ga nije uspio pronaći.

Jednog dana u šumu je došao jedan dječak. Glasina da je u čarobnu šumu kročio dječak odmah je izazvala radoznalost i znatiželju među životinjama. Ptice su radosno pjevale, pčele zujale, a sladak miris širio se uokolo. Dječak je dugo i neumorno hodao kroz šumu. Nije čak ni stao da bi se nakratko odmorio, već je nastavio dalje svojim putem. Hodao je nekim uskim puteljkom sve dok nije ugledao grm crvenih divljih ruža. Potrčao je što je brže mogao kako bi ih bolje vidio iz bliza. Kada je došao stao je ispred grma i počeo brojati ruže. Bilo ih je točno dvadeset i pet. No jedna mu se posebno sviđala. Posegnuo je za njom. Kada ju je blago i oprezno otrgnuo, ta ruža mu se počela mrviti u rukama, sve latice su otpale sa stabljike i pretvorile se u crni prah. Dječaku to nije bilo jasno pa je otrgnuo još jednu ružu, ali dogodilo se opet isto. Pretvorila se u prah u njegovim rukama. Naposljetku je otrgnuo sve ruže s grma i sve do jedne pretvorile su se u prah. Dječaku više ništa nije bilo jasno. Otišao je u smjeru u kojem je došao.

Sutradan se ponovno vratio u šumu da bi ovaj put uspio otrgnuti ružu koja se neće pretvoriti u prah. Kada je došao do mjesta gdje bi trebao biti grm, njega nije bilo. Tamo je samo ostao crni prah od ruža koje je otrgnuo. Neki ljudi govore da su vidjeli taj čarobni grm negdje daleko gdje više nitko neće uništavati dragocjene ruže.