Emma Benčić: Crna knjiga
Jednog lijepog proljetnog dana, Tamara se išla prošetati plažom. Sjela je na ležaljku i ugledala nešto veliko crno zakopano u pijesku. Odlučila je to uzeti kući, ali nije znala da je upravo počinila najveću pogrešku u životu. Ili možda najbolju?
Kada je došla kući, shvatila je da je to knjiga. Dugo se je mučila da je otvori. Zaprepastila se! Na prvoj je stranici pisalo: „Moja crna knjiga“ i pisalo je da je ona autorica. U čudu, počela je listati stranice. Shvatila je da je to priča njezinog života, ali malo drugačija. Naime knjiga je bila podijeljena u dva poglavlja: prošlost i budućnost. U „prošlosti“ pisale su sve loše stvari koje su se dogodile kao na primjer kad je kao dijete slomila ruku ili kako se jučer prosula kavom.
Došla je do drugog poglavlja. Prva stvar koja je pisala je bila da će izgubiti posao. Ona je mislila da se netko zafrkava s njom, da je to šala. Kad li ona sljedećeg dana dobije otkaz! Bila je tužna, prestrašena i deprimirana. U naredna dva tjedna dogodilo joj se štošta: posvađala se s roditeljima, porezala se dok je rezala jabuku, dok je šetala ulicom kesten joj je pao na glavu… Odlučila je tome stati na kraj, ali nije znala kako.
Napokon, odlučila je porazgovarati s najboljom prijateljicom o tome. Ipak, njoj je najviše vjerovala. Ona joj pak nije znala pomoći. U bijesu, došla je kući, uzela knjigu i zapalila ju je. Nakon što je dugo, dugo gorjela i na kraju napokon izgorjela, jedna je stranica ostala na podu. Podignula ju je. Na njoj je pisalo: „Ako ne nađeš istinsku sreću do kraja tjedna, umrijet ćeš! U slučaju da je nađeš, niti jedan problem neće stati na tvoj životni put“. Pogledala je na kalendar. Pa bio je četvrtak! Otrčala je u grad tražiti sreću. Četiri dana za redom, hodala je gradom i zavirivala u svaki kutak, odlazila u svaku trgovinu tražeći sreću, ali nije ju pronašla. Došao je i taj zadnji dan. Nedjelja. Navečer je, sva u suzama hodala ulicom. Kad odjednom, malo ispred sebe ugleda najljepše stvorenje koje je ikad vidjela. Ne, to nije bio nikakav dječak, to je bio prekrasni mali samojed. Kad je vidjela da nema vlasnika, odlučila ga je udomiti.
Istinsku sreću nalazimo u malim stvarima, kao i Tamara u svom psiću. Sheldon više nije toliko mali, ali je Tamarina ljubav prema njemu i više nego velika. Svaki dan provode u mnogo ljubavi, sreće i igre: idu se šetati parkom, odlaze u salone, igraju se i kući naravno. E sad, Tamara je pronašla svoju istinsku sreću, a jesi li ti?
