Filip Bonaca: Planina Aluminius

Jednog vjetrovitog dana Dr. Wiliams se penjao na planinu Aluminius.

„Ova planina se razlikuje od drugih po tome što je puna magnetiziranog aluminija“,  reče Dr. Wiliams. Najbolji prijatelj Dr. Wiliamsa, John, mislio je da  je uspon na tu planinu nemoguć. Legenda kaže da se na vrhu te planine nalazi arena koja ima pod od kristala te kilograme i kilograme zlata i dijamanata. Tko uzme to zlato bit će prognan od duhova čuvara do kraja života. No, to Dr. Wiliamsa i njegovu ekspediciju nije plašilo. Oni su bili hrabri i pouzdani. Dr.  Wiliams je oborio tek četri  vrha a treba ih oboriti još sedam. Navečer, uz vatru, pričao je svoje pustolovine i svi su ga sa zanimanjem slušali.

Sljedeći dan krenuli su na najzahtjevniji vrh, Venerus. Uspon na Venerus je težak zato što su stijene jako oštre i strme te je na nekim mjestima jako vruće zbog vulkanskih izvora i gejzira „Penjite se dok vam ruke ne iskrvare“, uzviknuo je sa stijene Dr. Wiliams. Svi su dignuli ruke u zrak i uzviknuli: „Večer je i bole nas ruke“. Sljedeći dan odlučili su predahnuti. „Rekao sam da neće biti lako“, reče Dr. Wiliams. Sutradan su ukopavali roštilj da ga sakriju od vjetra, a dok su kopali našli su četiri zlatnika.  Doktor je zabilježio u svoj dnevnik:

Popeli smo se na najzahtjevniji vrh, ove tako izazovne pustolovine. Ruke su nam ozlijeđene od oštrog kamenja, ali vrijedilo je. Dok smo ukopavali roštilj, u zemlji pronašli smo četiri zlatnika na kojima su bili ocrtani različiti znakovi. Nadam se da ćemo uspjeti oboriti sve vrhove u naredna četiri dana.

Dok su članovi ekspedicije razgovarali, Dr.Wiliams otišao je ispod stijene i otkrio je ulaz u rudnik. Odmah je to otišao javiti drugima. Spakirali su stvari i krenuli u rudnik. Našli su stare vagone koji su vodili u unutrašnjost. Kada su došli dublje u rudnik, vidjeli su koliko su zapravo napredni bili ljudi koji su tu radili. Ekspedicija je izašla iz rudnika gdje su ih dočekali ljudi obučeni u životinjsko krzno prijeteći im kopljima. Na sreću, jedan se član plemena sporazumio s Dr.Wiliamsom te je rekao svom plemenu da oni ne smjeraju ništa loše. Pleme im je reklo da niti slučajno ne idu u dijamantnu arenu jer će do kraja života biti prognani od duha. Dr Wiliams im je rekao da su se baš tamo uputili te da je to samo legenda i mit.

Pleme se poklonilo i reklo: Sretno bijeli brate“, te su svi otišli. Ekspedicija je ostala u šoku jer nikad nisu bili opkoljeni. Dr. Wiliams je rekao da ne mogu sada odustati. Složili su se.

Sutradan, krenuli su na peti vrh koji se zove Rubin. Krvavo su se mučili sedam sati bez stanke. Naišli su na dinamitnu zamku. Dr. Wiliams je znao tko je to napravio. Ljudi koji su prije devedeset godina pokušavali oboriti ove vrhove. Tamo su našli i tri groba na kojima nije ništa pisalo. Navečer svi su zajedno sjeli uz vatru te kao i svake večeri počeli pričati priče i bajke. Ujutro, kada su krenuli spremati logor Dr.Wiliams je krenuo razgledati mjesto na kojemu su prenoćili. Otkrio je uske stepenice koje su vodile do vrha planine te je viknuo ekspediciji: “Gotovo je. Konačno smo stigli!“ Svi su se počeli veseliti i skakati.

Kada su krenuli i vidjeli deset tisuća metara stepenica, svi su uzdahnuli, ali to ih nije spriječilo. Popeli su se do vrha za šest sati i ugledali velika kamena vrata i šezdeset gumbića na kojima su bili ocrtani razni znakovi. Dr.Wiliams je rekao da je to sigurno slagalica koju moraju riješiti.

Sve su mislili jednostavno završiti. Uzeli su deset kilograma dinamita i postavili ga u šupljine. Dr. Wiliams je rekao da pričekaju dok nacrta vrata i zapiše kako izgledaju.

Vrata su predivna izgledaju kao ulaz u raj na sebi imaju tisuće crteža,

Pored vrata se nalaze dva velika stupa na kojima su tri glave.

Kad bi barem takva otkrića bila češća.

 

Rekao je: Tri, dva, jedan… Pali!“ Dinamit je eksplodirao i nije napravio niti ogrebotinu na vratima.

Dr Wiliams je rekao: “Izgleda da moramo riješiti zagonetku. Ovo su znakovi iz starog doba sedam tisuća devetsto osamdeset dvije godine prije Krista. Kliknuo je na nekoliko gumbića. Vrata se nisu otvorila, razmišljao je i razmišljao i onda se dosjetio da jedan gumb krivo okrenuo. Stavio ga je na svoje mjesto i velika vrata su se otvorila. Kada su pogledali unutra, vidjeli su tone zlata, dijamanata, rubina, smaragda i mnogo drugih dragih kamenja. Svi su ispraznili svoje torbe i napunili ih dragocjenostima. Kada je jedan član ekspedicije pao s litice, a dijamantna dvorana počela se urušavati, svi su pobjegli.

Nakon četiri dana, spustili su se sa planine. Od dvadeset  ljudi, u grad ih se vratilo šesnaest. Dr. Wiliams je dao izjavu o svemu i u svoj dnevnik zapisao ove riječi:

Nakon ulaska u dijamantnu arenu počele su se događati čudne stvari. Ljudi su počeli umirati. Grad se tri puta zapalio. Mislim da je to povezano s plemenom koje nas je upozorilo da će nas proganjati duh.

Nakon što je dao policiji izjavu, kuća u kojoj se mu bila tri prijatelja izgorjela je. Ostalo ih je samo trinaest. Nakon tjedna dana četiri su mu prijatelja umrla od temperature. Nakon mjesec dana ostao je sam i u svoj dnevnik upisao je:

Cijela je ekspedicija umrla. Ostao sam jedini iz ekspedicije. Osjećam se krivo zato što sam ih odveo na tu planinu. Svatko tko mi se približi se razboli. Situacija nije dobra. Moram maknuti te  čini sa sebe.

Dr. Williams se ukrcao u balon otvorio plin i bacio šibicu. Svi su ljudi gledali, a on je krenuo u nebesa. Poslije deset minuta leta, naglo je počeo gubiti visinu.  Kada je pogledao balon bio je probušen. Popeo se po špazi do rupe i zakrpao je. Njegovom letu nije bilo kraja. Nikako nije prolazio oblak koji je već trebao proletjeti, Onda je shvatio da on ne ide gore nego stoji na istoj visini i ide prema sjeveru. Ugledao je veliki šiljasti željezni špic. Naglo je skrenuo lijevo i shvatio sa se skoro zabio u Aifelov toranj. Uzeo je kompas i okrenuo smjer prema planini.

Nakon par sati, ugledao je Rubin vrh. Spustio je balon i ugledao pleme kako čuva stražu. Pitao ih je zašto su tamo. Oni su mu rekli da im je zli demon spalio selo nakon što su otišli sa zlatom. Dr.Williamsu sve je bilo jasno.  Pitao je ta dva stražara mogu li ga odvesti k poglavici. Kada je Williams stigao, poglavica ga je odveo u šator s mudracem. Tamo su razgovarali i pušili dugačke lule.

“Pa Williamse što te dovodi ovdje.”, pitao je mudrac.

“Svi moji prijatelji su umrli. Ljudi koji dođu blizu mene, odmah se razbole.”, odgovorio je doktor.

“Jasno smo vas upozorili prije nego što ste krenuli po prokleto zlato.”, reče mudrac.

“Znam bili smo glupi i nismo slušali. Naša hrabrost obila nam se u glavu. Zanima me može li se taj čin maknuti?“, upitao je doktor.

“To možeš samo kod naše  proročice.”, odvrati mudrac.

“Gdje je ona sada?“

„To nitko ne zna. Moramo je prizvati.”

“Želite mi reči da je vaša proročica duh.”

“Da.”

Mudrac ga je odveo do spilje i počeo govoriti neke nerazumljive riječi. Iza njih se klanjalo cijelo pleme. Iz vode u spilji počelo je dolaziti svijetlo, a pred njima stvorila se proročica  i rekla je “Tko me treba u ovo doba dana. Na nebu je mrak“ “Nemamo vremena za sarkazam”, rekao je poglavica i šapnuo Williamsu “Naša proročica voli se šaliti”

“Kakvi problemi” pitala je. “Moji prijatelji i ja krenuli smo u ekspediciju. Popeli smo se do arene. Kada smo došli gore, uzeli smo dragocjenosti koliko smo mogli.”

“Hmmm pogađam da sada sigurno želiš maknuti čaroliju sa sebe.”, pitala je proročica.

“Da.”

“To neće biti lako, moraš otići u arenu i ubiti demona.”

“Kako da ga ubijem.”

“Moraš prvo izvući sveti mač iz kamena.”

“To je lako.”

“Može ga izvući samo osoba čistoga srca.”

“Probajmo.”

Dva stražara, poglavica, mudrac i Dr. Williams otišli su do svetog mača.

Dr. Williams je hrabro uhvatio ručku mača, povukao snažno i izvukao ga iz kamena.

Poglavica je rekao: “Kada ubiješ demona, ovdje ima mjesta za tebe. Možeš ostati s nama.”

Dr Williams nije odgovorio, pozdravio ih je i krenuo.

Poglavica je otišao kod proročice i rekao joj je: “Izvukao je mač. U borbu će ići. Živ će ostati. Doma se neće vratiti.”

Dr.Williams se penjao tri dana i došao do arene. Otvorio je vrata i tamo ga je čekao demon. Imao je rep koji se svijetlio u plavoj boji. Zubi su mu bili veliki kao kljove od slona. Glava mu je bila crvene boje. Dr.Williams je izvadio svoj mač i krenuo prema demonu. Udario ga je, ali demonu nije bilo ništa. Tako su se borili dok ga Dr.Williams nije udario u zeleni kristal na leđima. Demon je nestao, a Dr Williams se osjećao bolje. Otišao je plemenu. Rekao je da je ubio demona i svi su bili sretni. Rekao je poglavici da će ostati s njima. Tu se večer slavilo. Dr. Williams i pleme su čuvali planinu do kraja njihovih života.