Andrea Berić: Toplina srca okruženih snijegom
Pao je prvi snijeg. Zimska idila, sve prekriveno bjelinom. Još u zoru probudio me huk vjetra. Ustala sam i imala što i vidjeti: ples pahuljica nošenih vjetrom. Razveselila sam se istoga trena, premda sam znala da je vani izuzetno hladno. Skuhala sam si kavu i uz šalica vrućeg napitka sjela kraj prozora, promatrajući igru prvih pahulja. Zažmirila sam i prisjećala se prošle zime.
,,Bila je to naša prva zajednička zima. Taman smo počeli zajedno živjeti u dvosobnom stanu na petom katu. Kao da je sve to jučer bilo. Probudila sam se dosta kasno i primijetila da ga nema u krevetu. Na noćnom ormariću čekala me već ohlađena kava i kroasani punjeni čokoladom. Tek što sam skrenula pogled na prozor, primijetila sam da se snijeg već nakupio po okviru. Ustala sam i dotrčala da promotrim prizor grada pod snijegom. Spustila sam pogled na dvorište i kliknula od iznenađenja. Moj dragi je na snijegu napisao velikim slovima ,,volim te, spavalice mala!“. Stajao je tamo i smijao se kada je vidio da sam konačno ustala. Odmah sam istrčala van, onakva još snena i slabo odjevena. Zagrlio me i podigao u zrak brzo me vrteći. Ostali smo toliko dugo dok se nismo počeli smrzavati. Vratili smo se u stan i skuhao nam je novu kavu. Sjeli smo kraj kamina da se ugrijemo i popričamo. Predlagao je da odemo na klizanje i kuhano vino jer nam je oboma bio slobodan dan. Pristala sam jer sam znala da će nam to biti novi doživljaj, zabavan kao i svaki put kad probamo nešto drugačije. Preodjenuli smo se i krenuli put centra grada. Ulice su blještale od lampica i božićnih ukrasa, sa štandova se širio opojan miris kolača i vina. Djeca su trčkarala amo-tamo, zabrinuti roditelji vikali su da se smire jer mogu pasti. Kostimirani vilenjaci pjevali su na sav glas, a djedica je dijelio poklone. U zraku se jednostavno mogla osjetiti sreća. Moj dragi me čvrsto držao za ruku i svakog trena zaustavljao da me poljubi. Unajmili smo klizaljke na dobra dva sata. Klizalište je bilo puno, i mladi i stari došli su se okušati u akrobacijama. Bilo me pomalo strah jer nisam bila baš vješti klizač, no s njim sam se osjećala sigurnije. Krenuli smo polako pa sve brže i brže nastavili u duetu. Hvatao nas je neopisiv smijeh kad god bi netko pao i bezusješno se sam pokušavao podići. Imala sam osjećaj kao da ću poletjeti, kao da sam se stopila s ledom i samo klizila površinom. Ne moram ni napomenuti koliko su nas nakon toga boljele noge. Sjeli smo na klupu da nadođemo od dvosatnih vratolomija. Privila sam se uz njega,a on je uzeo moje dlanove i puhao u njih da se ugriju. Promatrala sam njegove krupne, kestenjaste oči, koje su zaigrale svaki put kada bi se srele s mojima. Prislonila sam glavu na njegova prsa i slušala kako mu srce još uvijek snažno lupa. Mirisao je tako dobro, kao polja lavande i tulipana nakon kiše. Otišli smo po čaše crnog kuhanog vina. Već s prvim gutljajem val topline se razlio u meni i više nisam mislila na hladnoću. Promatrali smo sve te ljude koji su došli osjetiti radost nadolazećeg Božića. Pogledala sam u nebo i zahvalila Bogu što nisam sama i što mi je podario ovo prekrasno biće. Trenutci sreće su rijetki, zato ih i znamo cijeniti kada dođu. Opijeni vinom i ljubavlju, odlučili smo poći nazad. Došli smo u stan i još uvijek zaneseni krenuli smo lagano plesati. Naslonila sam glavu na njegovo rame i zatvorenih očiju pratila korake. Pjevušili smo ljubavne balade i smiješili se znajući što je sreća. Presvukli smo se u udobne pidžame, prostrli posteljinu na pod kraj kamina i legli. Vatra je tiho pucketala dok mi je prstima prolazio kroz kosu neprestano ponavljajući koliko sam mu prekrasna. Ostali smo budni kasno u noć dok nas nije svladao umor i zaspali zagrljeni kao jedno tijelo.“
Otvorila sam oči i dalje nastavila piljiti u prozor, ali ne zadugo. Obukla sam se i istrčala van u dvorište. Imala sam za obaviti jedan zadatak. Na snijegu sam napisala ,,volim te! p.s. tko je sada spavalica? 
“ Očekivano, nakon par trenutaka na prozoru sam ugledala njegovo nasmijano lice. To se zove sreća.
