Luka Domagoj Žebec: završetak pjesme Luke Paljetka “Jedna je mačka mnogo jela”

Kada je mačka miša srela

i kada ga je pojesti htjela,

osjetila je kako je mršava,

kako je slabašna,

kako je jadašna.

Nakon toga je potrčala

pa je na nos pala onako jadna i slaba

kao stara, jadna, nespretna baba.

 

A kad je miš ugledao mačku

kako se po podu vuče,

to mu je milo bilo

jer mu se bježati nije htjelo.

No, ipak pomisli on:

“Što ako mačka do mene dođe?

Hoću li do rupe stići

i hoću li uopće do nje otići?”

Pa je bježati počeo

i ipak je mački pobjegao,

ali u rupu ući nije mogao

pa se sakrio pod jedan kabao.

 

Mačka kada je shvatila

da mršava ipak nije dobro biti,

odlučila je jesti i mnogo vitamina piti.

Miš se pak u drugu kuću odselio

i novu si rupu napravio.

Počeo skromnije živjeti,

pa odlučio, kao i mačka,

manje pohlepan biti.

 

Luka Domagoj Žebec, 3. B

OŠ Ljubo Babić Jastrebarsko