Predstavljamo Maju Cvek, vanjsku članicu žirija natječaja Različitost
Maja Cvek rođena je 1. svibnja1950. u Zagrebu, gdje se školovala i gdje i danas živi i stvara. Sklonost pisanoj riječi pokazuje već u osnovnoj školi i tijekom daljnjeg školovanja.
Piše poeziju na standardnom književnom jeziku i na kajkavskom dijalektu – zagrebački urbani kajkavski i varaždinski idiom.
Uspješno sudjeluje na pjesničkim natječajima diljem Hrvatske, a pjesme su joj objavljene u više od 70 zbornika, u Časopisu za književnost, umjetnost i kulturu Kaj, te u raznim glasilima. Pjesme objavljuje na portalu časopisa Kvaka i na Facebooku, u grupi Moj Zagreb. Također vodi glazbeno-poetske tribine i surađuje s knjižnicama grada Zagreba.
Osim raznih nagrada i pohvalnica, dobitnica je Pohvalnica i Priznanja Hrvatskog sabora kulture za pjesništvo na dijalektu kao i za prozu na standardnom književnom jeziku.
Dobitnica je plakete MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA – za 2017.g. – Hrvatski sabor kulture, za pjesništvo na dijalektu.
Objavila je sljedeće zbirke poezije:
Za moju dušu, 2002.,
Trenuci sjećanja, 2004.,
Osmijesi srca,2005.,
Zagrebački vez, 2008.,
Zavuzlane senje, 2011.,
Šprehe zagrebečke, 2017.
Danas je predstavljamo sa kajkavskom pjesmom
Popefka o alkoholiku
Pijanec, zarejtavec,
vuzplotni zaspanec…
Vrak naj nosi alkohol,
dol’ te vleče, nigdar gor’!
Dala sam mu lubaf
čistešu od neba
kaj se potlem plohe
blesiče v plavoči.
Al’ sem očutila –
– nikaj nebu z tega,
im vujti pijači
neje lefko moči.
Senek sam mu dala
falat od živlenja,
z meglinah ga vlekla
kam pijanost vabi,
al’ nori truclivec
se brez otrežnenja
furt z kupicom skrival
kak potepuh v tami.
Dala sem i verse
zetkane od senjah,
prekpune toplote
naj mu srce zgreje,
al’ on je vu prozi
iskal zlahkotenja,
tere ‘jegva duša
nigdar našla neje.
