Predstavljamo Maju Cvek, vanjsku članicu žirija natječaja Različitost

Maja Cvek rođena je 1. svibnja1950. u Zagrebu, gdje se školovala i gdje i danas živi i stvara. Sklonost pisanoj riječi pokazuje već u osnovnoj školi i tijekom daljnjeg školovanja.

Piše poeziju na standardnom književnom jeziku i  na kajkavskom dijalektu – zagrebački urbani kajkavski i varaždinski idiom.

Uspješno sudjeluje na pjesničkim natječajima diljem Hrvatske, a pjesme su joj objavljene u više od 70 zbornika, u Časopisu za književnost, umjetnost i kulturu Kaj, te u raznim glasilima. Pjesme objavljuje na portalu časopisa Kvaka i na Facebooku, u grupi Moj Zagreb. Također vodi glazbeno-poetske tribine i surađuje s knjižnicama grada Zagreba.

Osim raznih nagrada i pohvalnica, dobitnica je Pohvalnica i Priznanja Hrvatskog sabora kulture za pjesništvo na dijalektu kao i za prozu na standardnom književnom jeziku.

Dobitnica je plakete MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA – za 2017.g. –  Hrvatski sabor kulture, za pjesništvo na dijalektu.

Objavila je sljedeće zbirke poezije:

Za moju dušu,  2002.,

Trenuci sjećanja, 2004.,

Osmijesi srca,2005.,

Zagrebački vez, 2008.,

Zavuzlane senje, 2011.,

Šprehe zagrebečke, 2017.

Danas je predstavljamo sa kajkavskom pjesmom

Popefka o alkoholiku

Pijanec, zarejtavec,

vuzplotni zaspanec…

Vrak naj nosi alkohol,

dol’ te vleče, nigdar gor’!

 

Dala sam mu lubaf

čistešu od neba

kaj se potlem plohe

blesiče v plavoči.

Al’ sem očutila –

– nikaj nebu z tega,

im vujti pijači

neje lefko moči.

 

Senek sam mu dala

falat od živlenja,

z meglinah ga vlekla

kam pijanost vabi,

al’ nori truclivec

se brez otrežnenja

furt z kupicom skrival

kak potepuh v tami.

 

Dala sem i verse

zetkane od senjah,

prekpune toplote

naj mu srce zgreje,

al’ on je vu prozi

iskal zlahkotenja,

tere ‘jegva duša

nigdar našla neje.