Karlo Škorić: Tvoje JA
U današnje vrijeme rijetko tko se trudi biti svoj, imati „svoje JA“. Svima je bitno što će drugi reći, misliti, kako će se drugima svidjeti, itd. Danas se svi oblače isto, slušaju istu muziku, gledaju iste filmove, imaju iste frizure odnosno ni ne trude se biti originalni.
Većina mladih, ali i odraslih, po cijele dane razmišljaju i trude se biti isti kao drugi, da se svide drugima kao što se njihov prijatelj/ica sviđa. Zaboravljaju da je najbitnije ono što misliš sam o sebi, a ne što drugi misle ili govore.
Ljudi su glumci, više ne možeš znati tko je kakav zapravo, jer većinu vremena se trude biti netko drugi. Ima jedna, meni draga, mudra izreka koja kaže: „Be yourself, everyone else is already taken“. I to je istina jer što se više trudimo biti kao netko drugi, to više gubimo sebe i možemo doći u situaciju da više ni sami ne znamo tko smo. Na kraju dolazi do toga da ljudi misle da vrijede samo ako se sviđaju većini, ako ih društvo „odobrava“ i budu nesretni ako to nije tako ili imaju problema sami sa sobom jer misle da su bezvrijedni.
Čitao sam pred malo o jednom istraživanju koje je pokazalo da ljudi od trenutka kada se probude stavljaju svojevrsnu „masku“ na lice. Kroz dan, kako se druže s različitim ljudima u raznim skupinama, mijenjaju te maske, a svoje pravo lice skrivaju dok ne dođu doma i dok nisu sami u svoja četiri zida. Ljudi se u takvom društvu izgube i u jednom trenutku se više ni ne mogu naći.
Svi rade ono što netko očekuje od njih. Poput upisivanja srednje škole/fakulteta koji njihovi roditelji/nastavnici/prijatelji očekuju od njih da upišu ili rade nešto što im netko drugi nalaže da rade i sl. Mnogi se boje usprotiviti tuđim mišljenjima jer ih je strah da će ih netko odbaciti. Rijetki su ljudi koji svima kažu što misle, koji su iskreni jer se većina boji da, ako kaže nekom što zapravo o njemu/njoj misli, više neće biti prijatelji/partneri. Kod ljudi najviše cijenim iskrenost, mrzim dvolične osobe i gade mi se te se takvih klonim.
Nadalje, danas rijetko tko nađe pravog prijatelja, više ne možeš znati ako ti netko zapravo želi dobro ili samo želi slušati tvoje probleme da bi te kasnije ogovarali ili ismijavali. Rađe ću imati nekolicinu prijatelja koji će mi uvijek reći svoje pravo mišljenje o meni i mojim postupcima, nego stotinu lažnih koji će mi govoriti samo ono što želim čuti, a kasnije me ogovarati.
Osuđujem današnje društvo, današnje ljude koji se samo sa svime pomiruju i nikada ne pružaju otpor iako se ne slažu s nekim stvarima. Osuđujem to što je većinu strah reći svoje pravo, istinsko mišljenje jer nije u skladu s ostalima.
Podržavam svih koji se drže svog mišljenja i imaju svoje JA te se ne zadovoljavaju s običnim i ne prilagođavaju se okolini.
Danas se svi trude prilagoditi da bi se svidjeli svima, a sami sebi se gade. Ne volim takve ljude, volim iskrene koji će reći što misle iako to nije u skladu s ostalima i koji se ne boje biti drukčiji.
Ljudi koji se stalno prilagođavaju drugima nikada neće biti samostalni ni neovisni, a na kraju ni sretni. Ja se ne bojim reći što mislim i smatram da je to moja vrlina, iako nekada nisam u pravu.
