Karlo Škorić: Mali problemi

Siromaštvo i glad jedni su od najvećih problema današnjice koji se zanemaruju i stavljaju sa strane. Kriza je zavladala svijetom, ljudi gube posao, cijene proizvoda rastu, a mnogi jedva “krpaju kraj s krajem”. Sve više i više je beskućnika, nezaposlenih i ljudi socijalnog statusa. Nerijetko svjedočimo, pogotovo kod nas u zadnje vrijeme, izbacivanju cijelih obitelji iz njihovih kuća i stanova zbog neplaćenih rata kredita koje nisu ni mogli plaćati jer nemaju posao. Broj ljudi koji jedva preživljavaju samo nastavlja rasti, a čime se naš narod i vlada bave – usvajanjem zakona da se za svako novorođenče izdvoji tisuću eura i to ne svima nego samo trećini novorođene djece. Umjesto da se pažnja skreće na prave probleme koje muče naše društvo, kod nas, a i u svijetu, vladajući traže načine kako bi nam zamastili oči s nečime da zaboravimo na ono što bi nas najviše trebalo brinuti. Umjesto da se stvaraju zakoni kako bi se više pomagalo onima koji su potrebiti, ne, nama je najbitnije zadovoljavati vlastite interese i ideje.

Svaki dan svjedočimo kopanju po kontejnerima smeća, prosjačenju, skupljanju boca, a što mi radimo u vezi toga? Okrećemo glave i pravimo se da nismo ništa vidjeli i da nas se to ne tiče. U školi nas uče kako službeno nema gladi u svijetu, evo to je nama profesor iz geografije ove godine rekao, a dovoljno je samo se osvrnuti oko sebe i vidjeti što je prava istina. Vladajući i bogati u svijetu rade sve kako bi zaboravili na najveće probleme. Uzrokuju se ratovi, podmeću se bombe, izvode se atentati, sve se radi samo kako bi nam se pažnja okrenula u drugom smjeru. Prije se izrugivalo kako djeca i odrasli u Africi nemaju što za jest, a sada se to i kod nas događa samo se to skriva. Već su godinama u svijetu poznati problemi siromaštva i gladi, ali nisu pronađena adekvatna rješenja, samo se sve pokušava rješavati putem raznoraznih zaklada, humanitarnih akcija, itd. Umjesto da oni koji imaju najviše davaju samo malo svog bogatstva potrebitima, najčešće oni koji imaju najmanje daju sve jer imaju dušu i srce. Svi samo gledaju svoje interese, a najmoćnijima u svijetu nije u interesu da se ta dva problema riješe. Da im je to u interesu, siromaštvo i glad su se mogli riješiti u par mjeseci, ma čak i tjedana.

Da su samo svi oni koji su imućni dali mali dio svog bogatstva, sve bi već bilo riješeno. Mene osobito to sve pogađa jer sam još od malena učen da pomažem drugima i da se borim protiv nepravde, a tu ne mogu ništa. Mogu se ja truditi koliko želim, siromaštvo i glad će uvijek biti prisutni jer glavnim ljudima u svijetu ta dva problema nisu bitna. S gađenjem gledam ovaj svijet, ovakvo življenje, međusobno ubijanje i ne pomaganje. Umjesto da se držimo svi zajedno, cijeli svijet, da se brinemo da svima bude što bolje, ne, mi svaki dan iznova tražimo načine da jedni druge zeznemo. Ne moramo svi biti bogati, ni imati sve najnovije i najbolje, ali smatram da bi svi bar trebali imati ono najnužnije za jedan normalan i sretan život.

• članak objavljen na engleskom jeziku na stranici Voices Of Youth koja je kao dio UNICEF-a osnovana kako bi mladi mogli naučiti više o problemima u svijetu ; stranica nudi nama, mladim blogerima, mogućnost da im predamo svoje radove te da oni budu objavljeni ako su dovoljno dobri i ako odgovaraju njihovim uvjetima
  http://www.voicesofyouth.org/en/posts/small-problems