Lički medvjed
Ako nikada niste čuli za jedno prelijepo ličko mjesto Donji Lapac, ja ću vas sada upoznati s njim, s njegovim stanovnicima, prirodnim ljepotama i s njegovim simbolom ličkim medvjedom.
Moj zavičaj, moj Donji Lapac, predivan je jer nema tvornica i elektrana. Nema visokih zgrada s mnogo katova, nema vlaka, tramvaja, srednje škole, bolnice, nema vrtića, nema radnih mjesta, ali ima ono što nemaju veliki gradovi i na tome nam zavide.
Imamo visoke planine, guste šume, brda i doline, livade, čist zrak, duge, široke ulice po kojima djeca bezbrižno trče, voze bicikl, romobil, druže se sa zečevima, srnama… Uživaju u letu i cvrkutu ptica, mirisu poljskoga cvijeća, blejanju ovaca i janjaca, kukurikanju pijetlova i kokodakanju kokoši.
Stanovnici će rado ugostiti slučajnog ili namjernog prolaznika, ali i međusobno jedni drugima pomoći u branju šljiva, pečenju rakije, pripremanju džema i pekmeza, piljenju drva, organiziranju svadbe, pričesti, krizme i pogreba.
Djeco iz grada, jeste li ikada vidjeli ličkog medvjeda, susreli se s njim na cesti? Znate li da je on simbol moga zavičaja? Nema djeteta u Donjem Lapcu da ga bar jednom nije vidio u svome dvorištu, na cesti ili šumi. Lički medvjed živi u našim šumama. Može se vidjeti u proljeće kako izvodi mlade i uči ih loviti i preživljavati. Tada je najopasniji jer štiti svoje mlade, ne dopušta da im se itko približi. U tim trenutcima gledamo ga s velike udaljenosti i divimo mu se.
Volim svoj zavičaj, svoj Donji Lapac i sve što moje oči vide u njemu i uši čuju. Pozivam vas da dođete i uvjerite se kako se može lijepo živjeti u jednom malom mjestu i biti sretna i zadovoljna osoba.
Nika Dejanović, 6. r.
OŠ Donji Lapac
Učiteljica Štefica Barišić
Ovakav poziv se ne odbija, zar ne? Kada se sa toliko ljubavi opisuje svoj zavičaj, kada se osjeća pregršt ljubaznog gostoprimstva i dočara očaravajuća priroda tada treba samo pogledati u svoj kalendar za prvi slobodni termin i posjetiti Donji Lapac!